Film - '71.

Ura od deset navecer pa dalje je moje vrijeme za film. Svrljam po Filmoviti i nastojim pronaci nesto za razbibrigu i da lijepo zaspem. Uglavnom biram laganice sa happyendom. Ponekad, kao ovaj put, upustim se u avanturu nepoznatog i kliknem na nesto izvan moje sfere. I tako sam naletila na film zvan Sedamdeset i prva. 

Postoje barem tri razloga zbog kojih sam se odlucila odgledati ovaj film, a oni su kako slijedi: 

1. Naslov me je odmah privukao. '71.-a je godina u kojoj sam rodjena. A tko ne voli znati sto se u svijetu dogadjalo one godine kad ste se rodili. Ajde, recite iskreno...

2. U razdoblju od 1996. do 1999. sam radila kao prevoditelj za razne medjunarodne agencije. U tim danima sam imala prilike upoznati ljude za koje sad mislim da su garant bili neka od djece koja se mogu vidjeti u ovom filmu. 

3.  Isto tako, tada sam upoznala i neke druge ljude koji su vjerojatno bili u ulozi ovog vojnika, samo nekih dvadesetak godina kasnije. 

Usput, mala digresija,... jel ja pocnem nesto ozbiljno tipkati po laptopu, ovaj moj macak Tigar se nakelji i odma' oce da on bude glavna zvijezda mog zivota. Evo ga sad se opet uvalio u krilo pa moram rastezati ruke da bi dosla do tipkovnice. Tako da se unaprijed ispricavam za sve tipkarske pogreske. 

Da se vratimo na film. 

"Mladi i dezorijentirani britanski vojnik se nesrećom nađe napuštenim od svoje jedinice koja rješava nerede na smrtonosnim ulicama Belfasta 1971." 

Tako su ukratko opisali sadrzaj na Filmoviti. Sedamdeset i prva, ratovi, vojska... ima tu dosta toga sto me podsjeca na moj zivot. Ali ovo je film o Belfastu, a ne o Balkanu.  A vi sami procijenite koliko tu ima dodirnih tocaka...

Uglavnom, ovaj jadni momak je tek pristupio u vojsku, i nakon obuke vrlo brzo dolazi do trenutka kad ga, zajedno sa njegovim vodom, salju u akciju, na prvu crtu bojisnice. Koja je u ovom slucaju u samom gradu, u naseljima gdje ljudi zive i djeca jos uvijek nabijaju balun po ulici. Doduse, u pozadini je par tenkova i razrusene kuce, ali djeca ko' djeca, moraju se negdje igrati. 

Nas junak nije neki agresivan tip i malo se kao i ne uklapa u svu tu pricu, ali kao pravi profesionalac, odradjuje svoj posao. A pritom, kao covjek, pazi da ne dodje do nepotrebne stete i nezeljenih zrtava. Tako da ga mi odmah zavolimo i na njegovoj smo strani. 

Odmah tu, nedaleko od prvih minuta filma, dolazi do zapleta. 

Britanski vojnici pokusavaju odrzati red i mir na ulicama Belfasta, a razjarena rulja ih pocne gadjati kamenjima i jos uz to dobro pogadjaju u glavu, pa je sigurnosni vod u kratkom vremenu natjeran u bijeg, pri cemu zaboravljaju naseg vojnika, i on ostaje sam, ranjen, medju neprijateljskim redovima. 

Nemajuci vremena da razmislja o svojoj *ebenoj sreci, on se daje u bijeg i sakrivanje od progonioca. Najmanje njih petorica trce za njim i rade mu o glavi, ali nekim cudom, on uspjesno bjezi i to po njihovom teritoriju, tj. stambenoj zgradi koja je za ovu priliku postala bojisnica. (Ako vas ovo ne podsjeca na naprimjer Sarajevo, ja ne znam di ste vi bili devedeset i prve, lol. ) Ok, ok, malo crnog humora... 

Ovdje moram priznati da nisam bas sve koncepte u filmu potpuno pohvatala. Bilo je tu duplih igraca, spijuna, starih i mladih vodja, frakcija u svakoj grupi. Cini mi se da bih ga morala pogledati barem jos tri puta da skuzim tko je tu tko. Malo su ga oni ipak tu previse zapetljali. 

Ja sam se nadala da ce mi film mozda malo razjasniti situaciju i uzroke problema u Sj. Irskoj, ali zaludu mi. Nista mi nije jasnije. Shvatila sam samo da shvacam da su jedni jedne vjere, a drugi druge, i da se zato mrze i mlate. 

Sto me je, naravno, podsjetilo na 'nas' rat, a mozda sam zato i htjela pogledati film...

Ne zelim sada ulaziti u previse duboke rasprave i razmisljanja o ratu, jer bi se tu imalo sta pricati. Zelim samo reci da ne volim ratove i da ih ne zelim nikome Ja sam osoba koja zeli mir u svijetu i svim narodima. Uvijek. Ali isto tako razumijem zasto postoje vojske i zasto postoje ratovi. Ne odobravam ih, ali razumijem. 

Dobro, udaljila sam se malo od teme.

Dakle, nas junak vojnik upada u razne po zivot opasne situacije, ali se nekim cudom uspijeva svaki put izvuci. Ja osobno smatram da mu je njegov andjeo cuvar sjedio na ramenu cijelo to vrijeme i da ga je ovaj pozorno slusao. To je ono sto mi se u filmu najvise svidjelo. 

Bilo je jos nekih dobrih likova, a najupecatljiviji je djecak na kojeg vojnik slucajno naleti i ovaj mu isto, pogadjate, spasi glavu. A djecak je ludnica karakter, ako ni zbog cega, onda film vrijedi pogledati zbog njega. 

A ako netko skuzi tko je tu od tih likova na kojoj strani, za koga spijunira i koga, zapravo, zeli likvidirati, nek' mi javi. Jer te ostale ja nisam uspila 'skontat'. A nije mi ni bitno. Meni je vazno da film zavsava happyendom i da sam poslije njega mogla zaspati. 

E da, mozda sam vas trebala unaprijed upozoriti da ja volim znati sta se dogadja na kraju filma, prije negoli ga i pogledam. Na taj nacin lakse pratim kako i na koji nacin se nesto dogodilo, sto je meni bitno u filmu. A cesto i u zivotu.

I za kraj, nadam se da nisam upropastila dozivljaj onima koji mozda ne vole da znaju kraj filma. A sve nesto imam osjecaj da je takva vecina ljudi. Oh, well... :)

A film - preporucujem u skladu s ocjenom ispod.  

Ocjena: 5 / 10

pozz svima, 

vasa M.