Stranice

četvrtak, 19. studenoga 2015.

PETA GORA

ili Kako postupati s izbjeglicama/migrantima...


Evo čitam opet ovu knjigu od Paola Coelha... Svidila mi se strašno kad sam je prvi puta pročitala, a svidjaju mi se i sve njegove knjige, ok 99 posto njegovih knjiga. Jedina za koju mogu reći da mi se uopće nije svidila je  "11 minuta", al o tome drugi put. 

Dakle, Peta Gora je, ukratko, knjiga o proroku Iliji i njegovom životu. Pošto nisam čitalac vjerskih i biblijskih tekstova, a ni neki katolik vjernik par exemple, ovdje sam samo ukratko provjerila što Internet (točnije web verzija Glasa Koncila ) kaže o proroku Iliji pa sam tako našla da se priča uvelike podudara sa Coelhovom, ali je pisac tu vjerojatno uzeo sebi i neke slobode da bi umjetnički izrazio ono što je on htio da ta knjiga kaže. 

Odlučila sam se danas osvrnuti samo na jedan mali dio te knjige, zato što me je podsjetio na gorući problem Lijepe naše a bome i svijeta. Govori se o izbjeglicama. 

Pa kaže: 
Iako je Ilija vjerovao u jednog Boga i bio neprijatelj njihove princeze, svećenik je zahtijevao da pravo utočišta bude poštovano. Svi su poznavali drevnu tradiciju: ako neki grad odbije pružiti utočište putniku, djecu njegoih stanovnika snaći će u životu ista nevolja. Kako su potomci većine građana Akbara bili raspršeni po svijetu, na brodovima ogromne feničke trgovačke flote, nitko se nije usudio prekršiti zakon gostoljubivosti. 
Iako se ovdje govori o tradiciji vjere kojoj Ilija nije pripadao, mislim da sve vjere ovog svijeta imaju jako slične stavove o gostoljubivosti. Ili su barem tako u svojim začecima imale. A kakav je onda stav Katoličke vjere prema ovome pitanju?  Koliko znam, jako sličan. Ili, možda se trebamo upitati "Katoličke vjere da, ali u kojoj zemlji?"

Hrvatska je, recimo, devedeset posto katolička zemlja. Ali, stajalište koje zastupa poglavar Katoličke crkve u svijetu, Papa, se nekako ipak razlikuje od stajališta koje zastupaju mnogi sljedbenici te iste crkve u Hrvata.

Papa kaže u svom pismu :
Migrants are our brothers and sisters in search of a better life... 
dakle, "Migranti su naša braća i sestre u potrazi za boljim životom..."

A ja svakodnevno slušam, i od onih "malih" i "velikih" izjave koje ne dolikuju pravom kršćaninu ni Katoliku, o načinu na koji se izbjeglice trebaju primiti, kako im pomoći da dođu do svoga cilja tj. zemlje u koju su se uputili tražeći mir i život. Slušam takve izjave i mišljenja nekih ljudi i pitam se kako se netko može nazvati vjernikom, citirati Bibliju na svojoj Fejs stranici, a u isti tren biti član Facebook grupe koja poziva na mržnju i protjerivanje izbjeglica? Što bi rekli Ameri, tu sam totalno "dumbstruck". Toliko iznenađena da ostajem bez riječi.

Nisam pozvana da dajem moralne ni vjerske upute o tome kako se ponašati. Ali, kad je neka tema ovako važna, želim izreći svoje mišljenje i osjećaje. Nadam se, možda naivno, da ću potaknuti i druge da budu osjećajniji i milosrdniji prema narodu u nevolji. A ponajprije možda pripadnike te famozne Facebook grupe čije mi postojanje skoro pa ulijeva strah u kosti, a definitivno me rastužuje njeno postojanje. Jer, sjetimo se i mi u Hrvatskoj, a i u mnogim zemljama svijeta da su i "naši potomci, naša djeca, razasuti svuda po svijetu" čak svakim danom sve više i više... Kako želite da ih stanovnici i vlade tih država prime, dok lutaju trbuhom za kruhom i traže bolji život?

U mojim migracijama, i Amerika i Nizozemska i Bosna su me lijepo primile. I uvijek ću to pamtiti i dobro dobrim uzvratiti. I ne mora mi se nužno u životu ukazati prilika da to uzvratim pripadnicima tih zemalja. Ali mi se ukazuje prilika da to dobro proslijedim na druge. Zar nije to ono što nas čini čovjekom? Pa i vjernikom.

Vaša M.



  





subota, 11. srpnja 2015.

WELCOME !

Dear guests,
In order to make your stay as pleasurable as possible, and to give you information and pointers on what else to see and do (besides enjoying the swimming and sun tanning), I compiled a list of nearby Restaurants and Interesting Places to See.
Of course, this is just few things, there are many more…
For any other information, please look me up downstairs, or if I'm out and about send me a message (Phone, Skype, Viber, Whatsup)…

Once you’re settled in the Apartment, you will also find Information and Flyers about Renting boats or organizing Day trips to other beautiful beaches in this area, Spa and Massage, Renting Bycicles for enjoyable rides on the Kastela Riviera and others.

So, here we go... :)




RESTAURANTS
(by order of recommendation)
                Kastel Kambelovac, by the sea, 15 min easy walk, go west from the Apt

2. ANGOLO - Steak and Grill, Pizza, 100 m north from the Apt


2. ODMOR
                K. Kambelovac, on the main road, Cesta. F. Tudjmana, 10 min walk west of the Apt

3. BUŽA
                K. Kambelovac, on the main road, best to take car, 5 min drive West

                In Marina Kastela, walk east 5 min.

                Also in Marina Kastela, second floor , above the main reception

INTERESTING PLACES TO SEE
                - Castle on the West side (when you’re sitting on the terasse J )
                - Game of Thrones filming location, pay attention to Season 5 

2. TROGIR
                - 15 min. drive to the West, UNESCO protected old town, plenty of restaurants, shops, bars, buzzing with activities on the water front

3. SOLIN – SALONA (antique city ruins)
                - 10 min drive East, gorgeous antique site seeing

4. SPLIT
                - Dalmatia’s Largest City, Diocletian’s Palace, numerous restaurants, bars, events
                - Game of Thrones filming locations throughout the whole Old Town- Palace
5. KLIS
                - the old fortress, 10 min drive North-West from the Apt
                - also Game of Thrones filming location

6. STOMORIJA – BIBLICAL GARDEN
                - 15 min. drive from the Apt, in the hills
                - Middle Age Catholic Church devoted to St. Mary
                - Biblical Garden  - made in honor of visit of Pope John Paul II to Dalmatia

                - 60 min drive to the West, near town Sibenik
                - wide variety of family and social activities and games, primarily for children of all ages, but also for adults.

8. VRANJACA CAVE  - pictures- cca 20 min drive NorthWest towards Dugopolje

9.  DUBROVNIK (one day trip) - check one of the options HERE!  

10. Rent-a-Boat Kastela to go visit nice beaches in this area, or water transfer to Split...

BEACHES

1.  Beach Kamp - closest to the Apt., 50 mtrs East
2.  Beach Baletna Skola - 1 km West, best if you have small children and also very close to the restaurant
3.  Beach "Airport/Divulje" - for younger adults ages 15 - 30 
4.  Beach "Kava" - on island Ciovo, you can rent a boat to take you there
5.  ...and here is the list of many more :) 



EVENTS, CONCERTS 

  1. ETHNOAMBIENT - Solin, GRADINA - mid July, every summer, excellent !!! :) 
  2. VECERI DALMATINSKE PISME -  Evenings of Traditional Dalmatian A Capella singing - mid July every year   
  3. KAŠTELA SUMMER program (Kaštelansko kulturno ljeto)  Program for this year's events can be downloaded here http://www.kastela.org/novosti/kultura/30615-program-kastelanskog-kulturnog-i-zabavnog-ljeta-2017  or found in print in Tourist Board Kastela, Kastel Luksic 
  4. more coming...                   
MUSIC VIDEOS
 FILMED AROUND THE HOUSE

1. klapa Cambi - tribute to Arsen Dedic
"Tamo da putujem" 

2. klapa Cambi - Kriva karta 


MOVIES FILMED AROUND THE HOUSE :)

1. Game of Thrones, Season 5 (filmed in August, 2015)
Kastilac plays the role of The Free City of Braavos, here is the clip where you can see it :)
Arya Stark arrives at Kastel Gomilica...er, The Free City of Braavos :) :) :)




2. Le Fantome -  FORD EDGE commercial, starring Danish superstar Mads Mikkelsen 
check it out here:  Le Fantome





We wish you a great Summer Holidays in Kastela and our Apartment !  J
Your hostess, Merri


utorak, 16. lipnja 2015.

Igra prijestolja... u nasemu malome mistu

GAME OF THRONES

E, ljudi moji, danas moram malo pisati o onoj Igri prijestolja....

Ajme!  Jucer sam odgledala zadnju /desetu/ epizodu pete sezone. Na netu, naravno :)  Ako vas zanima link, javite mi se pa cu vam rec', jerbo necu ovde da reklamiram :)

Uglavnom, ajme sta je to bilo. Sok totalni!  A koljacine, a golotinje, a svasta se nesto izdogadjalo a sad ne smin pisat detalje da ne bi pokvarila onima sta jos nisu gledali, jel....

Medjutim, svi vec znate da je u petoj sezoni jedna od glavnih lokacija moje susistvo, taj famozni KASTILAC u Kastel Gomilici. Evo vam ovde jedna lipa slika koju sam usnimila proslo lito dok su filmski radnici postavljali kulise po okolnim kucama, a ja se svako malo setkala okolo i vizitavala... ;)


Ovo je, dakle, slika trznice Slobodnog grada Braavosa, popularnog nazvanog Free City of Braavos.
Dok su se kulise postavljale receno nam je da ce to otprilike biti to, ali nan nisu smili puno govorit jer im je bilo zabranjeno. I tako sam i ja u iscekivanju, napokon docekala da izadje peta sezona da napokon mogu vidit kako je to ispalo na Holivudskom platnu.

Mogu vam rec da je LUDNICA! :) Super je ispalo.
Doduse, ovaj most od Kastilca je u filmu dugacak jedno par kilometara !! Nad nasim 'selom' se natkrila ogromna kupola neke lipe gradjevine za koju ne znam sta je, a prolaz izmedju Marjana i Ciova je nogama zapasa neki Kolos kojeg naravno, u pripremama nigdi nije bilo nego su ga kasnije digitalno nadodali. Ali izgleda bas impresivno. Skoro da ne bi bila skoda da je taki ovde i uzivo. Pogledajte, svidice vam se.

Unutar Kastilca, a znamo koliko je to malo mista, snimljene su scene di Arya Stark seta okolo i gura kariolu, radeci naravno nekima o glavi, a usput ka' ono, prodaje skoljke.

Ovo s metlom, ovo je domaca baba :) a kraj nje Englez koji je vec odusta od objasnjavanja i zamolbi da mete malo poslje, kad oni zavrse, Dzaba mu, baba nis' ni kuzila, hehe 


Ne znam je li to zbog toga sto je snimano u nas, ali stvarno mi se ova peta sezona najvise svidja od svega do sada odgledanog. A citam danas da je u zadnjih nekoliko epizoda i redatelj novi, tako da je to mozda i zbog toga. Ali neka je, dobro je skroz ispalo.

Iznenadila sam se ugodno da su filmasi ono sta su snimili u samo pet dana (uz misec dana priprema), uspili od toga napravit materijala za cini mi se vise od pet epizoda. Impresivno!

Ali, bome su i radili ka' veliki....


Kao sto neki od vas vec znaju, na fejsu sam se vec dobrano  nahvalila i pravila vazna kako je i moja kuca imala ulogu u seriji, ali ni ovde ne skodi ponovit, za one koji SLUCAJNO to mozda nisu vidili , hehehehe....

:) 


Mozda ce neki reci da vec pretjerujem, ali ja mislim da ne. Ja mislim da mi je ovo jedinstvena sansa da izreklamiram svoj apartman i poboljsam svoj 'biznis', kad vec svi ti ljudi koji su placeni da od ovog grada nesto ucine propustaju priliku da nasa Kastela ucine poznata svijetu i napokon vrate turizam tamo gdje je bio odavno, i prije nego sto je Splitu pala mana s neba pa se od tranzitne destinacije pretvorija u turisticko 'cudo'. Ajmo ljudi, dajte, probudite se vec jednom!!!  

Ne volim vikat na internetu, ali ne znam vise kako da drucije doprem do nekih ljudi. Cujem da nasi ljudi okolo pricaju da nema bas puno turista u nas. Ma ke!?  Kako nema?  Pa ja sam bukirana vec u treci misec za cilo lito, a i susida mi isto tako. U Gomilici ima turista, ima iznajmljivaca, ali turiste se ne moze vidit  jer ih se nema di vidit. Nemaju di otic, sist i pojist i popit. Odu malo do Baletne skole, ok, tamo in je lipo i dobra spiza, ali to je to. Nema nikakvih vele sadrzaja, ja ih upucujem na Krku, oni sami vec znaju za Medjugorje, U medjuvremenu trazim ko bi ih provoza brodom na neki izletic i jedva sam nasla momka koji to moze ucinit, ali u svome aranzmanu. Nista organizirano, da im ponudim letak i kazem  'to je to, tu ajte, tu vam je super'.

Kastela su lipa, imaju puno toga za ponudit, ali bome ako se mi i nasi 'oci' budemo ovako ponasali, i ono turista sta je doslo drugi put nece.

I zato, molim lijepo, pogledajte Igru prijestolja, (barem tu petu sezonu koja nam je snimana oko kuca) ako nizasta drugo, a ono zato sto su nam ucinili uslugu i BESPLATNO nas izreklamirali milijunima potencijalnih turista. Pricajte o tome svojim prijateljima iz drugih zemalja, svojih trenutnim gostima, dovedite ih u Kastilac, pokazite im okolo. Virujte mi, oni ce to volit i cijenit. Pokazimo im da more i sunce nisu jedino sto nudimo, da ima toliko toga i da se ne moze sve vidit u sedam dana koliko obicno ostanu tu. Jedan moj gost, Poljak, je proslo lito reka da je se dosa odmorit u Kastela, a ja ga nasetala okolo da tek sad vidi da ce drugi put morat doc na misec dana :)

I to se trazi. Vodila sam i njega i cilu familiju i oko Kastilca i na Gospu Stomoriju i po vinogradima i pricala im o vinima i Crljenku i svemu i svacemu. A nisam turisticki vodic. Samo Kastelanka koja zeli gostima docarati lijepe strane svoga kraja, da nam se vrate opet, da pricaju drugima kako je ovde lipo i da nam svima ubrzo 'svane'. Jer cekajuci da drugi (citaj: oni koji su za to zaduzeni)  ucine nesto, bome cemo se nacekati i ko zna ocemo li docekati.

Eto, pocela sam sa krkljancima i golotinjom iz Igre Prijestolja, a zavrsila na necemu skroz drugome, Ali je sve to povezano.

I za kraj, evo vam jedan pozdrav od radnika na seriji koji su mi ukrasavali kucu da se lipo uklopi u ambijent.... :)


Bye-bye !!! :)










srijeda, 13. svibnja 2015.

Biciklom kroz Kaštela

Ovaj sam 'sastav' napisala prije, mislim, čak tri godine. Ali pošto je i danas jednako aktualan, a ja sam se nedavno učlanila u kaštelansku biciklističku udrugu Pedalin, postavljam ga ovdje da se malo podsjetimo.... i da svi zajedno razmislimo kako da naša lijepa Kaštela napravimo sigurnijima i privlačnijima za bicikliranje ili kako bi Ameri rekli 'more bike friendly" :)  


BICIKLOM KROZ KAŠTELA


Aah, vožnja biciklom. Lagani povjetarac u kosi. Osjećaj slobode dok lagano kliziš po stazi, a miris ljeta, mora i borova ti puni pluća.
- Šta voziš ovuda, #$#%, !!!  ajde gori na cestu!!!’- dobaci mi ljutiti prolaznik i tu je čarolija  prekinuta. 
Tako otprilike izgleda doživljaj vožnje bicikla u Kaštelima. U svih sedam! Doduše, u Sućurcu još nisam bila, ne da mi se riskirat život i zdravlje na potezu od Naselja, preko Getroa, do Sućurca. I zato mi ta ideja ne pada na pamet. Držim se ‘sigurne’ rute, od Gomilice do Gabina, koja, po riječima mojih iskusnijih kolega vozača bicikle, ima baremko  6-7 kilometara. I jos toliko nazad, nakupi se lipi ‘workout’. 
U svome ‘selu’ krenem polako, pazeći na šetače i djecu po Torcu, zagrijavajući se.

 U Kambelovcu već nalijećem na prve ležeće policajce koji me podsjećaju da još uvijek imam bubrege. Jesu li još na prirodom određenom mjestu, to je već drugo pitanje. Srića pa mi ‘bike’ ima amortizere, što se ne može reći za većinu drugih koje susrećem putem. ‘Bidni ljudi’ mislim se i vrtim pedale. Oops! Još jedan ‘ležeći’. Ovi je bija još gori. I odma za njim još jedan. Ajme meni, pa šta je ovo? Odlučim ignorirati te male nedostatke i fokusirati se na lijepe stvari. 
Došla sam do Baletne, tu me čeka betonirani uzlaz do restorana koji mi se sviđa jer mi pruža osjećaj sportskog izazova.
 Uspnemo se ja i moj ‘konjić’, a meni osmijeh pobjede na licu. A onda – kočnica! Samo šta nisam udrila u dite koje se zatrčalo pravo na mene, igrajući se i ne gledajući na ostatak svijeta. Tu stanem, siđem s bicikle, i čekam da mi se povrati normalan otkucaj srca. Strah je zeznuta stvar. Zahvalim se bogu što se dite i moj volan nisu poljubili i nastavljam dalje. Jaako oprezno. Dok ne dođem do one nedavno asfaltirane ceste koja spaja Baletnu i Lukšić. E, tu sam svoj na svome. Ipak, još uvijek ne žurim, nego samo uživam lagano. Znam da će za sekundicu doći i onaj zavoj koji mi je uvik gušt, a kao što sam primjetila i mnogim drugim biciklistima. Naravno, jedino ako baš u taj tren ne uleti neki tinejdžer sa BMW-om ili dostavni kamionet koji ide ko zna di, a zauzme cilu cestu.  A to je često.  

Nakon ovog dijela slijedi laganica po cesti ispod Suda, gdje se počinju pojavljivati i povremeni joggeri. Drago mi ih je vidit, nekako mi stvaraju osjećaju kao da se nalazim u nekakvom europskom ili američkom gradu, gdje se ljudi u slobodno vrijeme bave i drugim stvarima osim ispijanja kava na štekatu. Sva sretna, dolazim do jedne od najopasnijih točaka na mojoj ruti. Bugsy bar i Raskršće. E, tu već uključujem sva vidna i slušna osjetila, usporavam opet maksimalno, a znam da bi mi najpametnije bilo sići s bicikle i odšetati dionicu do lukšićke crkve.
 Odmah zatim dolazi onaj zavoj kod Vitturija koji je uvijek lutrija u pogledu tko se spušta s druge strane, bilo da su auti ili ljudi ili biciklisti. Nikad ne znaš ni s koje strane će ceste biti, ni kojom brzinom dolaze. A iskustvo mi već govori da je najpametnije pretpostaviti da će ljudi ići krivom stranom ceste, a auti dolaziti prebrzo.
Kad sretno prođem i taj dio, opet polako polako do iza crkve. Sad je tu već manje ljudi i prometa a imaju samo dva ‘ležeća’. Uf, jedan bubreg na mjestu, drugi bubreg isto.
Zavoj kod Miljenka i Dobrile obožavam iz oba pravca.

 Kad idem prema Starome, uzbrdo je i moram se malo potrudit da u drugoj brzini izvučem do vrha (ponosna sam, ipak sam ja tek početnik). Osjećam mišiće natkoljenice kako lagano gore i zamišljam se kao ponosna vlasnica istih za dva miseca kad ih dovedem u stanje izgleda kao što su Severinini već danas.
Na povratku volim taj zavoj zato što je nizbrdo, pa onda i uz malu brzinu postignem onaj osjećaj koji me uvijek navede da vrisnem ‘jiiii-haaaaaa!’. E je dobro onim kaubojima!
Dakle, stigli smo i do staroseljanske šetnice. Tj, onaj dio od hotela Palace do početka sela u Starome. 
Tu već ima dosta rekreativaca, ali su svi uglavnom tolerantni i prometno pristojni. Guštam do centra sela, a tad počinje PRAVI izazov. Raskrsnica na dnu novoasfaltirane ne-znam-kako-se-zove ulice. Totalni kaos. Opet bi bilo najbolje prošetati biciklu, ali me sramota da mi opet neki stari dida ne kaže, ka prošle godine u Nizozemskoj kad mi je bila pukla guma ‘Ridden. Ridden!’ Jezik nisam znala, ali mi je bilo jasno da mi oće reć da je bicikla za vožnju, a ne za šetnju. Nije mi se svidija njegov humor. 

U biti, u Starome, u selu, sve postaje izazov.
 Riva je ovih dana prepuna ljudi, a cesta auta, i parkiranih i onih šta voze. Najbolje bi ga bilo zaobić. Ali kako? Kojim putem? A neću da tu odustajem jer ima još lipe vožnje do Gabina. Zato opet usporim do brzine onih šta idu nogu prid nogu. Čekam ih da prođu, nekad pristojno zazvonim da im odam svoju prisutnost iza njihovih leđa, da me puste da prođem. Uglavnom sve to ide, ali nekidan mi se obratija onaj sa ‘savjetom’ da ne idem tuda nego ulicom. ‘Ne mogu proć ulicom, puno je auta’, rekoh u svoju obranu. ‘Ma vidi nje! Ti bi se još i svađala!’ E tu mi je malo puka film pa sam u glavi zamislila popularni znak srednjim prstom iz američkih filmova koji mu kaže di se može gonit, i odlučila samo produžit dalje. 
‘Ti ćeš mi govorit di da vozim. #$%&%$#! Aj ti na cestu pa nek te sruši auto.’ I svašta sam još nešto takvo u sebi razgovarala s njim, ali ubrzo mi je postalo jasno da od te konverzacije nema kruva. Na moju žalost, morala sam si priznati da čovik možda i nije u krivu. Da bicikle ne bi tribale vozit po šetnici između ljudi. Da bi biciklisti trebali vozit tamo di je za njih određeno. Je, da. A di bi to bilo u našim lipim Kaštelima??? Možda kad se ostvari gradonačelnikovo obećanje da će se izgradit  šetnica za ljude i staza za bicikle kroz svih Sedam Kastela. Daj bože, što prije to bolje. Al’ dok to ne bude, predlažem da jednostavno svi budemo malo uviđavniji jedni prema drugima.  Puno nas je i nekad je gužva, al’ suživot je moguć. J


srijeda, 25. ožujka 2015.

Kako objaviti komentar na blogu?

Ciao svima! 

Posto me je vec nekoliko ljudi pitalo kako objaviti komentar na ovom blogu, malo sam se potrudila pa izmijenila jos neke postavke, i - necete vjerovati - napravila i VIDEO uputstva! ;)

Bilo je tu posla, ali necu vas zamarati s time, nego da idemo odma' u glavu... Kliknite na ovaj link dolje. 



Good luck! :) 




utorak, 24. ožujka 2015.

Putovanja, putovanja...


"Pitat ce te starost, gdje ti je bio pasos..."
 Shale Hrvoje Salkovic, a.d. 2015.  
 Shaletov fejs status...
 ***

E moj Shale, izvrsna ti je ova… 

Pa kad si vec postavio to pitanje, evo da ti lijepo i odgovorim…

Jedan. 
Pasos sam izvadila (i na njemu prvi pecat zaradila) 1989. godine, zato jer sam te godine bila maturantica. Nase maturalno putovanje je ukljucivalo odlazak u Sloveniju, na Bled, i jednodnevne posjete Italiji.                            
                                    Fantasticna Venecija...

i malo manje fantasticne Udine

 (za koje nitko od nas do tada nije cuo, btw). A mene su ustvari dosta podsjetile na moj Split.


Dva. 
Drugi pecat u pasosu (ili je tad’ vec bila putovnica?) je nastao 1991. Cijelu srednju skolu sam mastala o tome da kao baby-sitter odem u Englesku, u London naravno. Sveti gral svih hrvatskih baby-sitter wanna-bes. (Hehehe, koja recenica). Nakon mizernih I do tada najtezih mjesec dana u zivotu, odlucila sam se vratiti kuci. Ok, malo neslavno, znam, al’ sta vi znate kako je to. Tesko je.

Slike nema. 

Tri. 
Kad je se rat napokon i hvala bogu, zavrsio, slijedilo je moje putovanje zivota. 1996-ta. Prekretnica. Sudbina. Nazovite to kako hocete. Sad kako sam ovo najavila pomislio bi covjek da sam otisla, ne znam, u Ameriku. Ali nisam. 

Otisla sam cca 150 km sjever-sjevero-istok. U Livno. Moje drago Livno. Najljepse godine mog zivota. (Do sada). Iako to po ovoj slici ne bi rekli...

Ali vjerujte mi. Jeste bilo. 

I iskreno receno, vise se I ne sjecam jel’ mi tada za BiH trebala putovnica. Hm…. Nope, ne mogu se sjetiti. Ali cemo kontati da je. Jer je to sada druga drzava, a bila je vec i tih dana.



Cetiri. 
Slijedeci pecat u pasosu, pardon putovnici, je bila – Amerika! 

Da, da, ovaj put zaista Amerika. Jos jedna oogromna prekretnica u zivotu. Za ovu vec nisam sigurna moze li se nazvati sudbina, a opet, kad duze razmisljam, da, moglo bi.

U Americi sam zivjela u raznim drzavama federacije, ali posto u njih za pedesetak drzava ne treba pasos, onda nije u redu da to sad ovde ni nabrajam. Jel' da? Dr'zmo se teme.

(evo kako se u Americi prelazi drzavna granica...)

Sad mi je, naprimjer,  jako zao da nisam iskoristila priliku dok sam zivjela u Kaliforniji, da skoknem i do Mexica. Bio bi to lijep pecat.
Ali eto, nisam.

Pet ???
Heeeej, cekaj! A trebam li navoditi sve one pecate sa aerodroma? Munchen, Frankfurt, Amsterdam, Prag, Pariz, London, New York? Hm, dobro pitanje. Ne znam, recite mi vi. (Dole, u komentarima, vidite ono di pise 'komentiraj'? E, tu. J  Hvala.)

Sest. 
Ok, nastavljamo. Dakle, pri povratku iz Amerikau, pecat – Pariz. Nisam vidila Ajfelov toranj ni iz aviona. Valjda zato sto je padala kisa.

Nakon povratka u Hrvatsku, tri godine suse u pasosu…

Sedam 
A onda – Nizozemska! I to let direktno Split – Amsterdam.

Whoo-hoo!

Osam i devet. 
Nakon godinu i pol, novi pecat – Sarajevo, BiH. tj. granicni prijelaz Kamensko, sorry, isla sam busom. Onda opet jedan na Kamenskome u povratku. Jedan za mene i jedan nevidljivi za mog slijepog putnika - macka Mikey-a. Uspila sam ga prosvercati jer nas je bilo samo troje u busu i bila je nocna voznja. Phew! Dobro je proslo.

Nakon toga opet par godina suse u pasosu, pa onda - ...

Deset
 - Belgija, Brisel. 


Cetiri fantasticna dana u Briselu. Europski drzavotvorci su mi platili put i smjestaj, fala jin. :)  Srela se sa svojom starom prijateljicom iz Livno dana. :)  To je bilo prvi put da smo se srele od 1998-e. Ah... :)

I, jedanaest. 
Berlin. 
Rodjo se zenio, pa je bila fantasticna prilika da se ode vidjeti Berlincek. I vidio se. Hvala ti Antone :) 

Ovo je tata na slici. 

Covjek prvi put u zivotu sjeo u avion u sedamdesetoj! I super je proslo :) Do tamo. A kad smo se vratili bolovao je pet dana, hehehe, jadnicak. Nije htio slusati savjete iskusne putnice, pa se najeo kobasica pred put. 

I – to je to.

Od 1996. do 2013. 

Vec par godina nisam nigdje zaprasila... vec me svrbe tabani...

I zato, kad me starost bude pitala gdje mi je bio pasos, poslacu joj link na ovaj blog. Pa nek' vidi sama.

Putujte, dragi moji. Ako ne mozete zapravo, a onda barem u mislima…knjigama...internetom...mojim blogom?  ;)

Vasa,
M.    








petak, 20. ožujka 2015.

Film - '71.


Ura od deset navecer pa dalje je moje vrijeme za film. Svrljam po Filmoviti i nastojim pronaci nesto za razbibrigu i da lijepo zaspem. Uglavnom biram laganice sa happyendom. Ponekad, kao ovaj put, upustim se u avanturu nepoznatog i kliknem na nesto izvan moje sfere. I tako sam naletila na film zvan Sedamdeset i prva. 

Postoje barem tri razloga zbog kojih sam se odlucila odgledati ovaj film, a oni su kako slijedi: 

1. Naslov me je odmah privukao. '71.-a je godina u kojoj sam rodjena. A tko ne voli znati sto se u svijetu dogadjalo one godine kad ste se rodili. Ajde, recite iskreno...

2. U razdoblju od 1996. do 1999. sam radila kao prevoditelj za razne medjunarodne agencije. U tim danima sam imala prilike upoznati ljude za koje sad mislim da su garant bili neka od djece koja se mogu vidjeti u ovom filmu. 

3.  Isto tako, tada sam upoznala i neke druge ljude koji su vjerojatno bili u ulozi ovog vojnika, samo nekih dvadesetak godina kasnije. 





Usput, mala digresija,... jel ja pocnem nesto ozbiljno tipkati po laptopu, ovaj moj macak Tigar se nakelji i odma' oce da on bude glavna zvijezda mog zivota. Evo ga sad se opet uvalio u krilo pa moram rastezati ruke da bi dosla do tipkovnice. Tako da se unaprijed ispricavam za sve tipkarske pogreske. 

Da se vratimo na film. 
"Mladi i dezorijentirani britanski vojnik se nesrećom nađe napuštenim od svoje jedinice koja rješava nerede na smrtonosnim ulicama Belfasta 1971." 

Tako su ukratko opisali sadrzaj na Filmoviti. Sedamdeset i prva, ratovi, vojska... ima tu dosta toga sto me podsjeca na moj zivot. Ali ovo je film o Belfastu, a ne o Balkanu.  A vi sami procijenite koliko tu ima dodirnih tocaka...

Uglavnom, ovaj jadni momak je tek pristupio u vojsku, i nakon obuke vrlo brzo dolazi do trenutka kad ga, zajedno sa njegovim vodom, salju u akciju, na prvu crtu bojisnice. Koja je u ovom slucaju u samom gradu, u naseljima gdje ljudi zive i djeca jos uvijek nabijaju balun po ulici. Doduse, u pozadini je par tenkova i razrusene kuce, ali djeca ko' djeca, moraju se negdje igrati. 

Nas junak nije neki agresivan tip i malo se kao i ne uklapa u svu tu pricu, ali kao pravi profesionalac, odradjuje svoj posao. A pritom, kao covjek, pazi da ne dodje do nepotrebne stete i nezeljenih zrtava. Tako da ga mi odmah zavolimo i na njegovoj smo strani. 

Odmah tu, nedaleko od prvih minuta filma, dolazi do zapleta. 

Britanski vojnici pokusavaju odrzati red i mir na ulicama Belfasta, a razjarena rulja ih pocne gadjati kamenjima i jos uz to dobro pogadjaju u glavu, pa je sigurnosni vod u kratkom vremenu natjeran u bijeg, pri cemu zaboravljaju naseg vojnika, i on ostaje sam, ranjen, medju neprijateljskim redovima. 

Nemajuci vremena da razmislja o svojoj *ebenoj sreci, on se daje u bijeg i sakrivanje od progonioca. Najmanje njih petorica trce za njim i rade mu o glavi, ali nekim cudom, on uspjesno bjezi i to po njihovom teritoriju, tj. stambenoj zgradi koja je za ovu priliku postala bojisnica. (Ako vas ovo ne podsjeca na naprimjer Sarajevo, ja ne znam di ste vi bili devedeset i prve, lol. ) Ok, ok, malo crnog humora... 

Ovdje moram priznati da nisam bas sve koncepte u filmu potpuno pohvatala. Bilo je tu duplih igraca, spijuna, starih i mladih vodja, frakcija u svakoj grupi. Cini mi se da bih ga morala pogledati barem jos tri puta da skuzim tko je tu tko. Malo su ga oni ipak tu previse zapetljali. 

Ja sam se nadala da ce mi film mozda malo razjasniti situaciju i uzroke problema u Sj. Irskoj, ali zaludu mi. Nista mi nije jasnije. Shvatila sam samo da shvacam da su jedni jedne vjere, a drugi druge, i da se zato mrze i mlate. 
Sto me je, naravno, podsjetilo na 'nas' rat, a mozda sam zato i htjela pogledati film...

Ne zelim sada ulaziti u previse duboke rasprave i razmisljanja o ratu, jer bi se tu imalo sta pricati. Zelim samo reci da ne volim ratove i da ih ne zelim nikome Ja sam osoba koja zeli mir u svijetu i svim narodima. Uvijek. Ali isto tako razumijem zasto postoje vojske i zasto postoje ratovi. Ne odobravam ih, ali razumijem. 

Dobro, udaljila sam se malo od teme.

Dakle, nas junak vojnik upada u razne po zivot opasne situacije, ali se nekim cudom uspijeva svaki put izvuci. Ja osobno smatram da mu je njegov andjeo cuvar sjedio na ramenu cijelo to vrijeme i da ga je ovaj pozorno slusao. To je ono sto mi se u filmu najvise svidjelo. 

Bilo je jos nekih dobrih likova, a najupecatljiviji je djecak na kojeg vojnik slucajno naleti i ovaj mu isto, pogadjate, spasi glavu. A djecak je ludnica karakter, ako ni zbog cega, onda film vrijedi pogledati zbog njega. 

A ako netko skuzi tko je tu od tih likova na kojoj strani, za koga spijunira i koga, zapravo, zeli likvidirati, nek' mi javi. Jer te ostale ja nisam uspila 'skontat'. A nije mi ni bitno. Meni je vazno da film zavsava happyendom i da sam poslije njega mogla zaspati. 

E da, mozda sam vas trebala unaprijed upozoriti da ja volim znati sta se dogadja na kraju filma, prije negoli ga i pogledam. Na taj nacin lakse pratim kako i na koji nacin se nesto dogodilo, sto je meni bitno u filmu. A cesto i u zivotu.

I za kraj, nadam se da nisam upropastila dozivljaj onima koji mozda ne vole da znaju kraj filma. A sve nesto imam osjecaj da je takva vecina ljudi. Oh, well... :)

A film - preporucujem u skladu s ocjenom ispod.  


Ocjena: 5 / 10


pozz svima, 
vasa M.