Putovanja, putovanja...


"Pitat ce te starost, gdje ti je bio pasos..."
 Shale Hrvoje Salkovic, a.d. 2015.  
 Shaletov fejs status...
 ***

E moj Shale, izvrsna ti je ova… 

Pa kad si vec postavio to pitanje, evo da ti lijepo i odgovorim…

Jedan. 
Pasos sam izvadila (i na njemu prvi pecat zaradila) 1989. godine, zato jer sam te godine bila maturantica. Nase maturalno putovanje je ukljucivalo odlazak u Sloveniju, na Bled, i jednodnevne posjete Italiji.                            
                                    Fantasticna Venecija...

i malo manje fantasticne Udine

 (za koje nitko od nas do tada nije cuo, btw). A mene su ustvari dosta podsjetile na moj Split.


Dva. 
Drugi pecat u pasosu (ili je tad’ vec bila putovnica?) je nastao 1991. Cijelu srednju skolu sam mastala o tome da kao baby-sitter odem u Englesku, u London naravno. Sveti gral svih hrvatskih baby-sitter wanna-bes. (Hehehe, koja recenica). Nakon mizernih I do tada najtezih mjesec dana u zivotu, odlucila sam se vratiti kuci. Ok, malo neslavno, znam, al’ sta vi znate kako je to. Tesko je.

Slike nema. 

Tri. 
Kad je se rat napokon i hvala bogu, zavrsio, slijedilo je moje putovanje zivota. 1996-ta. Prekretnica. Sudbina. Nazovite to kako hocete. Sad kako sam ovo najavila pomislio bi covjek da sam otisla, ne znam, u Ameriku. Ali nisam. 

Otisla sam cca 150 km sjever-sjevero-istok. U Livno. Moje drago Livno. Najljepse godine mog zivota. (Do sada). Iako to po ovoj slici ne bi rekli...

Ali vjerujte mi. Jeste bilo. 

I iskreno receno, vise se I ne sjecam jel’ mi tada za BiH trebala putovnica. Hm…. Nope, ne mogu se sjetiti. Ali cemo kontati da je. Jer je to sada druga drzava, a bila je vec i tih dana.



Cetiri. 
Slijedeci pecat u pasosu, pardon putovnici, je bila – Amerika! 

Da, da, ovaj put zaista Amerika. Jos jedna oogromna prekretnica u zivotu. Za ovu vec nisam sigurna moze li se nazvati sudbina, a opet, kad duze razmisljam, da, moglo bi.

U Americi sam zivjela u raznim drzavama federacije, ali posto u njih za pedesetak drzava ne treba pasos, onda nije u redu da to sad ovde ni nabrajam. Jel' da? Dr'zmo se teme.

(evo kako se u Americi prelazi drzavna granica...)

Sad mi je, naprimjer,  jako zao da nisam iskoristila priliku dok sam zivjela u Kaliforniji, da skoknem i do Mexica. Bio bi to lijep pecat.
Ali eto, nisam.

Pet ???
Heeeej, cekaj! A trebam li navoditi sve one pecate sa aerodroma? Munchen, Frankfurt, Amsterdam, Prag, Pariz, London, New York? Hm, dobro pitanje. Ne znam, recite mi vi. (Dole, u komentarima, vidite ono di pise 'komentiraj'? E, tu. J  Hvala.)

Sest. 
Ok, nastavljamo. Dakle, pri povratku iz Amerikau, pecat – Pariz. Nisam vidila Ajfelov toranj ni iz aviona. Valjda zato sto je padala kisa.

Nakon povratka u Hrvatsku, tri godine suse u pasosu…

Sedam 
A onda – Nizozemska! I to let direktno Split – Amsterdam.

Whoo-hoo!

Osam i devet. 
Nakon godinu i pol, novi pecat – Sarajevo, BiH. tj. granicni prijelaz Kamensko, sorry, isla sam busom. Onda opet jedan na Kamenskome u povratku. Jedan za mene i jedan nevidljivi za mog slijepog putnika - macka Mikey-a. Uspila sam ga prosvercati jer nas je bilo samo troje u busu i bila je nocna voznja. Phew! Dobro je proslo.

Nakon toga opet par godina suse u pasosu, pa onda - ...

Deset
 - Belgija, Brisel. 


Cetiri fantasticna dana u Briselu. Europski drzavotvorci su mi platili put i smjestaj, fala jin. :)  Srela se sa svojom starom prijateljicom iz Livno dana. :)  To je bilo prvi put da smo se srele od 1998-e. Ah... :)

I, jedanaest. 
Berlin. 
Rodjo se zenio, pa je bila fantasticna prilika da se ode vidjeti Berlincek. I vidio se. Hvala ti Antone :) 

Ovo je tata na slici. 

Covjek prvi put u zivotu sjeo u avion u sedamdesetoj! I super je proslo :) Do tamo. A kad smo se vratili bolovao je pet dana, hehehe, jadnicak. Nije htio slusati savjete iskusne putnice, pa se najeo kobasica pred put. 

I – to je to.

Od 1996. do 2013. 

Vec par godina nisam nigdje zaprasila... vec me svrbe tabani...

I zato, kad me starost bude pitala gdje mi je bio pasos, poslacu joj link na ovaj blog. Pa nek' vidi sama.

Putujte, dragi moji. Ako ne mozete zapravo, a onda barem u mislima…knjigama...internetom...mojim blogom?  ;)

Vasa,
M.    








Primjedbe

Objavi komentar

Hvala na komentaru! Dodjite opet :)

Popularni postovi s ovog bloga

Igra prijestolja... u nasemu malome mistu

Biciklom kroz Kaštela