Stranice

četvrtak, 19. studenoga 2015.

PETA GORA

ili Kako postupati s izbjeglicama/migrantima...


Evo čitam opet ovu knjigu od Paola Coelha... Svidila mi se strašno kad sam je prvi puta pročitala, a svidjaju mi se i sve njegove knjige, ok 99 posto njegovih knjiga. Jedina za koju mogu reći da mi se uopće nije svidila je  "11 minuta", al o tome drugi put. 

Dakle, Peta Gora je, ukratko, knjiga o proroku Iliji i njegovom životu. Pošto nisam čitalac vjerskih i biblijskih tekstova, a ni neki katolik vjernik par exemple, ovdje sam samo ukratko provjerila što Internet (točnije web verzija Glasa Koncila ) kaže o proroku Iliji pa sam tako našla da se priča uvelike podudara sa Coelhovom, ali je pisac tu vjerojatno uzeo sebi i neke slobode da bi umjetnički izrazio ono što je on htio da ta knjiga kaže. 

Odlučila sam se danas osvrnuti samo na jedan mali dio te knjige, zato što me je podsjetio na gorući problem Lijepe naše a bome i svijeta. Govori se o izbjeglicama. 

Pa kaže: 
Iako je Ilija vjerovao u jednog Boga i bio neprijatelj njihove princeze, svećenik je zahtijevao da pravo utočišta bude poštovano. Svi su poznavali drevnu tradiciju: ako neki grad odbije pružiti utočište putniku, djecu njegoih stanovnika snaći će u životu ista nevolja. Kako su potomci većine građana Akbara bili raspršeni po svijetu, na brodovima ogromne feničke trgovačke flote, nitko se nije usudio prekršiti zakon gostoljubivosti. 
Iako se ovdje govori o tradiciji vjere kojoj Ilija nije pripadao, mislim da sve vjere ovog svijeta imaju jako slične stavove o gostoljubivosti. Ili su barem tako u svojim začecima imale. A kakav je onda stav Katoličke vjere prema ovome pitanju?  Koliko znam, jako sličan. Ili, možda se trebamo upitati "Katoličke vjere da, ali u kojoj zemlji?"

Hrvatska je, recimo, devedeset posto katolička zemlja. Ali, stajalište koje zastupa poglavar Katoličke crkve u svijetu, Papa, se nekako ipak razlikuje od stajališta koje zastupaju mnogi sljedbenici te iste crkve u Hrvata.

Papa kaže u svom pismu :
Migrants are our brothers and sisters in search of a better life... 
dakle, "Migranti su naša braća i sestre u potrazi za boljim životom..."

A ja svakodnevno slušam, i od onih "malih" i "velikih" izjave koje ne dolikuju pravom kršćaninu ni Katoliku, o načinu na koji se izbjeglice trebaju primiti, kako im pomoći da dođu do svoga cilja tj. zemlje u koju su se uputili tražeći mir i život. Slušam takve izjave i mišljenja nekih ljudi i pitam se kako se netko može nazvati vjernikom, citirati Bibliju na svojoj Fejs stranici, a u isti tren biti član Facebook grupe koja poziva na mržnju i protjerivanje izbjeglica? Što bi rekli Ameri, tu sam totalno "dumbstruck". Toliko iznenađena da ostajem bez riječi.

Nisam pozvana da dajem moralne ni vjerske upute o tome kako se ponašati. Ali, kad je neka tema ovako važna, želim izreći svoje mišljenje i osjećaje. Nadam se, možda naivno, da ću potaknuti i druge da budu osjećajniji i milosrdniji prema narodu u nevolji. A ponajprije možda pripadnike te famozne Facebook grupe čije mi postojanje skoro pa ulijeva strah u kosti, a definitivno me rastužuje njeno postojanje. Jer, sjetimo se i mi u Hrvatskoj, a i u mnogim zemljama svijeta da su i "naši potomci, naša djeca, razasuti svuda po svijetu" čak svakim danom sve više i više... Kako želite da ih stanovnici i vlade tih država prime, dok lutaju trbuhom za kruhom i traže bolji život?

U mojim migracijama, i Amerika i Nizozemska i Bosna su me lijepo primile. I uvijek ću to pamtiti i dobro dobrim uzvratiti. I ne mora mi se nužno u životu ukazati prilika da to uzvratim pripadnicima tih zemalja. Ali mi se ukazuje prilika da to dobro proslijedim na druge. Zar nije to ono što nas čini čovjekom? Pa i vjernikom.

Vaša M.