Stranice

srijeda, 26. kolovoza 2015.

Je, vidila sam tvoju poruku, ali ne očekuj da ti odma' odgovorim.


Na ovaj tekst sam naletjela danas i morala sam ga prevesti i proslijediti jer je to ono što ja svojim prijateljima pokušavam objasniti već duže vrijeme... 



Pa kaže: 


Već sam puno pisao o našoj kulturi opsjednutosti mobilnim uređajima i o načinu na koji transformiraju ljudsku interakciju. Danas želim pisati o pretjeranim očekivanjima koja smo postavili jedni drugima zbog trenutnog odgovora, a i o negativnim posljedicama koje stoje iza ovog načina razmišljanja.

Svatko od nas nosi mobilni uređaj sa sobom po cijeli dan. Mobilni telefoni se sve više pretvaraju iz korisne spravice u produžetak našeg osobnog identiteta. Kada nekome pošaljemo poruku znamo bez sumnje da je druga osoba osjetila ili čula svoj telefon i dobila poruku, ali nažalost to ne znači uvijek da imaju vremena i da odgovore na njega.

U našem svijetu instant komunikacija i zadovoljstva, počinjemo jedni od drugih očekivati i previše kada se radi o pravodobnom odgovoru na poruku bez mogućnosti zakašnjenja. Naši uređaji podupiru ta očekivanja sa porukama kao što su "pročitano" ili označavanjem poruke kao "viđeno". Pa ipak, te značajke znaju biti i korisne u određenim situacijama u kojima odgovor nije zajamčen. Na primjer, ako nekome dam do znanja da sam primio njihov email i vidim da su tu poruku "vidjeli",  ja onda ne ocekujem odgovor. To je dvosjekli mač koji mijenja način na koji komuniciramo.

Mnogi od nas osjećaju da imaju pravo dobiti brz odgovor od osobe sa kojom komuniciraju, ali u stvarnosti postoji dosta valjanih razloga zbog kojih ta osoba nije u mogućnosti odgovoriti. Pisanje porukica u vožnji je veliki problem u našem hiper-digitalnom svijetu i nažalost mislim da su ta neutemeljena očekivanja veliki razlog da se mnogi ljudi osjećaju primorani da pišu tijekom vožnje.
Kada ne dobijemo neposredan odgovor od nekoga mi naginjemo emocionalnoj reakciji koja nas ostavlja ispunjenima neprijateljstvom prema drugoj osobi. Čini nam se kao da nas ta osoba namjerno ignorira i ne uzimamo u obzir da oni možda imaju i neke druge važne stvari u svom životu kojima u tom trenutku moraju posvetiti pažnju. Prilično sebično razmišljanje od nas.

Povijesno gledano,  kada smo htjeli komunicirati s drugom osobom poslali bi im fizički pismo ne očekujući odgovor na duže vrijeme. Još od izuma telefona i e-maila općenito smo očekivali odgovor u roku od nekoliko dana, a ne nekoliko sekundi.

Danas  nam se događa opasan kulturni pomak prema razmišljanju gdje svi ili većina očekuju trenutnu reakciju.
Veliku većinu svog radnog dana ja provodim na svom mobilnom uređaju. Upravljam korisničkim računima, odgovaram na e-mailove, čitam knjige na Kindleu, pa čak i pišem nacrte postova poput ovih na svoj iPhone. Ponekad kada mi netko pošalje poruku na mobitel ili Facebook, nalazim se usred nečeg važnog i ne mogu si priuštiti da me netko ometa. Drugi puta vozim, u teretani sam, na sastanku, kuham, ili sam u posjetu obitelji.

Samo zato što kod sebe imam mobitel ne znači da sam slobodan razgovarati upravo u tom trenutku.
Nisam nepristojan namjerno. Ono što radim jeste da živim svoj svakodnevni život i fokusiram se na stvari koje su malo važnije od najnovijih video uradaka ili slika s macama na internetu, kao što je npr. gledanje u cestu ispred sebe. Kada netko ne odgovori odmah na vašu poruku, nemojte to uzeti u k srcu. Napisao sam nekoliko dobrih razloga za ne odgovaranje, ali prava je istina da je popis je beskrajan za svakog od nas.

Ako vas netko stvarno treba, nazvati će vas. I to je to.
Ništa nije od toliko presudne važnosti da bi se drugoga trebalo odvratiti od rada, vremena koje provodi s obitelji ili pažnje pri vožnji. Kada je riječ o komunikaciji  mobilnim uređajima, našoj kulturi je potreban poziv za buđenje. Onda će možda manje ljudi biti sklono pisanju porukica tijekom vožnje ili se osjećati uvrijeđeno kada ne dobiju odgovor u roku od tri sekunde.



Prijevod: M.T. 

Nema komentara:

Objavi komentar

Hvala na komentaru! Dodjite opet :)